Well,fuck my ass and call me a bitch

Setala sam gradom neki dan i ugledala les psa u septickoj jami kraj trgovackog centra. Les je smrdio,pa sam samo prosla kraj njega ubrzavajuci korak,naravno. Spotakla sam se o djevojcicu od oko tri godine koja je sjedila na podu i plakala trazeci svoju ocito neodgovornu majku i skoro upala u jamu. Zapitala sam se zakoji kurac postoji uopce septicka jama kraj trgovackog centra. Moj imaginarni prijatelj mi je objasnio da to jednostavno tako mora biti jer da kao sto jabuke rastu na stablu jabuka a kruske na stablu krusaka,tako i septicke jame jednostavno postoje kraj trgovackih centara. Moraju negdje odlozit smece koje stvara pohlepa građana fasciniranih sjajnim izlozima. Cemu onda onaj pas,pitala sam se. Na to imaginarni prijatelj nije imao odgovora,pa smo nastavili hodati u tisini. Nakon pet minuta sam shvatila da me prati ona djevojcica o koju sam se spotakla. Nece valjda traziti odstetu ako sam je slucajno ozlijedila ili tako nesto? Panicarila sam. Ona me međutim dubokim muskim glasom upitala bih li joj mogla pomoc da pronađe njenu vec pomenutu neodgovornu majku. Posto nisam bas obozavatelj djece poslala sam malu u picku materinu i opet produzila korak. Sad sam vec skoro trcala,a smrad septicke jame i dalje se osjetio,slabije doduse ali ipak. Onda je nesto u meni proradilo pa sam se najprije ispovracala po svojim vlastitim cipelama,a zatim sam se okrenula i dozvala djevojcicu. Dala sam joj telefonsku karticu da s govornice koja se nekako slucajno nasla u blizini pokusa nazvat majku i kaze joj da dođe po nju. Mala nije bila zahvalna cak bih njezinu reakciju mogla nazvati bahatom,jer je umjesto da ucini sto sam joj rekla izvadila sjekiru koju je drzala ispod kaputa i njome odrubila glavu mome imaginarnom prijatelju. Nasmijesila sam joj se od uha do uha,dala joj veliku crvenu lizaljku i nastavila svojim putem neosvrcuci se vise. Prokleti mali izmisljeni gad me ionako uvijek zivcirao. Sjecam se kako me jednom dok sam bila na romanticnoj veceri s muskarcem mojih snova (bogati utjecajni macan od svojih osamdeset godina koji je ocajnicki trazio nasljednika) stalno nesto zapitkivo,toliko da ga vise nisam mogla podnijet pa sam bacila casu prema njemu. To se mom pratiocu nije svidjelo jer je smatrao da gađanje nevidljivih subjekata nije primjereno jednoj mladoj dami pa se svojim invalidskim kolicima odvezao do limuzine,a meni ostavio da platim racun. Buduci da sam ja jedna jako inteligentna i dosjetljiva osoba odlucila sam prvo napisat prvi post pa se onda predstavit u par recenica. So here we go... Ja sam jedna dobra,vrijedna,marljiva i prije svega toleranta osoba koja nikad nikog na bilo koji nacin nije uvrijedila niti zajebavala. Ovaj blog sam pocela pisat iskljucivo iz razloga da se oslobodim stresa i da otvorim srce i dusu svima vama koji me budete pratili tj. citali u daljnjem pisanju. Naravno,idem redovno u crkvu da se molim za zdravlje,ne psujem,radujem se svakom novom danu kao da je posljednji,a u slobodno vrijeme sadim ljubicice i ubijam ukucane u pojam(ponekad i vise). Sta reci,to sam ja.

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.