dragi predmetu,nemoj plakati
Autor cartmanswhore | 13 Okt, 2012Radi se o stvarima - materijalnim. Pa da pocnem...
Uzet cu za primjer torbu. Imam tu torbu vec jako dugo. Realno gledajuci: ruzna je,pohabana,istrosena,ne moze se zatvoriti vise i stvarno je vrijeme da kupim novu. Kupim novu,bolju,moguce skuplju i ljepsu i dogodi se "problem". Presretna zbog svoje torbe ali osjecam se KRIVO jer sam staru samo tako odbacila i BRINEM SE da je stara tuzna. Okej,svjesna sam toga da prokleta torba ne moze imat osjecaje,al ja si ne mogu pomoc. U nekim trenucima je to tako pateticno da ju uzmem u narucje i zagrlim.
To je ukratko to stanje.
Jel i vi osjecate neku tugu prema stvarima koje su zamijenjene boljima,skupljima,ljepsima,funkcionalnijima?
Da jos nesto napisem - razmisljala sam o tome jel mozda to povezano s tim da sam dugo koristila određenu stvar pa me veze neka nostalgija i to poistovjecujem s davnim vremenima bla bla bla,ali ne vjerujem. Jer se sjecam kad sam dobila neke krede u boji,i sljedeci dan dobila neke druge koje su mi bile bolje. Meni je odmah bilo zao ovih "losijih" kreda,makar se uopce nisam koristila njima,makar sam ih dobila od relativno nepoznate osobe - znaci,nisam ih vezala uz neko svoje divno sjecanje i tako to. Ima jos takvih primjera tako da ne vjerujem da je u pitanju poistovjecivanje s određenim sjecanjima i slicno.
Postavljam ovaj clanak zbog toga sto sam mislila da mi se to vise ne događa,ali prije koji dan sam se doslovno rasplakala kad sam shvatila da se jedna stvar prodaje bolje od druge stvari koja je u istom rangu,jednako dobra al nedovoljno izreklamirana. Bilo mi je zao tog predmeta (oba posjedujem) i nadala sam se da nije tuzan.
Zelim cut misljenja drugih,ima li jos neko ko zeli tjesiti predmete?
Jebem li ga, malo si me dotakla sa tom pricom o starim stvarima, kako je to nekome sem meni bitno... Valjda je to onaj trenutak kada nesto postane deo tebe, a ti to i ne znas. Hiljadu puta mi se desilo da sam nesto sjajno i novo odbacio a onda isao da trzim jebenu majicu koja je vise toliko dronjava da joj je mesto odavno u garazi medju ostalim krpama. Nekako ne mogu da zamislim da cu ostati bez nje, jer ona je MENI tako potrebna...
Autor Decko iz magle am 31 Dec 2012, 03:48Budalastina, ali nemam srca da je bacim ili ne daj Boze iscepam. Opet, besmisleno mi je pricati o samom osecaju kada sam spreman na taj fatalni rastanak. Trenutak istine je dosao, gledam u moju omiljenu stvar, gledam u pakao koji ce da je proguta u sledecem trenutku i nesvesno odlazem sam cin rastanka. Trudim se da mi misli odlutaju i da sam sebe prevarim, da za trenutak pomislim o necemu drugom, da zbunim sebe i da se rastanemo bez osecanja. Na zalost, vec sledece sekunde svestan sam rastanka i jedan jako cudan talas tuge uvek prodje kroz mene. Ma nemam pojma...